IKARUS 1972.

PLES MRTVACA

U mutnom krugu slabe mjesecine

Svjetli sebi svaka u blazenom miru

Neka sitno trepce, umire sto puta

Ponekad se plamom privila svemiru.

Nagizdane klize vrtovima zraka

Druge, skromno, jadne polakog koraka

Stoje razbacane u istome redu.

Lahor s vjecnog trona plamene im vije

Da dogore brze!

Vjetrina jenjava

Ponekad kad stigne do posljednjeg zara

Dusom tjela sprze.

Iz jedne sale prelaze u drugu

Drzec se za ruke

Kikocu i placu svaka u svom hiru ...

Sve je dozvoljeno na ovome piru

Gdje se mrznja, ljubav, mane i vrline

Pijane bratime.

Svaka svoje mjesto poniznoscu placa

Podsmjehom, porugom prisoslih igraca ...

TO JE PLES MRTVACA !

Arabeskama se kitec

Njihovo umjece polako koraca

Uvjek gore, samo gore

Gore

U najtise more bez obala!

Vostane svijece.

 A.S.