STARA PJESMA /1965/

Beskrajnim sivilom hodati �to vu�e se mokrim asfaltima

Kroz te�ku ljeplivu maglu � ni ulice preko ne vidi� a zna�

Da postoji, ni lica ne vidi� �to pored tebe prolaze, naglo

Te sretnu i nestaju a velike sjene teretnih automobila plove

Uzdu� i prema tebi �utim mutnim fenjerima, da, fenjeri izgledaju

Tako oprezni boja�ljivi.

Hodati uvijek istim snom snivaju�i, mimoilaze�i pru�ene ruke,

Jer ih ne vidi�, ni lica ne vidi�, samo plove�e sjene, tako neva�ne

Jer sam si u magli, u svom svijetu gaze�i snjeg �to je napola

Voda ravno i dalje, dalje i ravno jer su se najednom za�ula zvona

Iz pravca mraka i sluti� poznati trg i ulicu, kre�e� sretan, tako

Sretan �ovjek, �to si sam i u magli, nitko te ne vidi, ni�ta od tebe.

Samo ti misao prolazi ulicom a snjeg se pod njom ne topi

Niti ostaje trag u magli.

E-mail: [email protected]